UVIJEK NOVO...reciklirajmo zajedno
Možete li zamisliti vrijeme bez džinsa?
Znam... nezamislivo!
Ali zamišljati svoje prve traperice i čekati povratak rođaka iz Trsta bilo je uzbudljivije od čekanja Djeda Mraza u nešto ranijoj dobi.
Za razliku od većine drugih ja sam ipak imala sreću naslijediti iznošene traperice svojih rođaka...
Ponekad jedva spojive, ali neshvatljivom krojačkom vještinom pretvarala sam ih u nosive i zavidne odjevne komade o kojima su pričali škola i ulica... korzo i špica! Bila sam faca!
Slika iz 1971.g.
.... i zauvijek ostala vezana uz blijede,iznošene traperice - dokaz prilažem!
